[TEHNOZOFIJA] 2013., godina gadgetomanske post – apokalipse te zašto nas očekuje jedna vrlo dosadna i apatična godina

Prije točno pet mjeseci započeli smo s novom kolumnom na Gadgeteriji – Tehnozofijom, a tek prvi članak u ovoj godini konačno zaslužuje kratak uvod u temeljne ciljeve tog projekta. On je, kao što i sam naziv sugerira, usmjeren prema općenitijem i fundamentalnijem promišljanju o tehnologiji i industriji koja ju stvara, a centralno mjesto zauzima upravo njezin odnos prema korisnicima tehnologije, ili u već pomalo pogrdnom nazivu – potrošačima.

(Potrošačka) tehnologija je prvenstveno fenomen kulture, politike i duhovnosti (da, duhovnosti), a najmanje problem tehničkih specifikacija proizvoda. Uostalom, ne smijemo zaboraviti da je zapravo gotovo sve oko nas nekakva tehnologija, a ne samo predmeti koji su tako označeni – „tehnički uređaji“ – pa je očito da je pitanje tehnologije zapravo pitanje društva i pojedinca. Naposljetku, tehnologija smo i mi sami! Naši životi ne samo da su u potpunosti „uronjeni“ u tehnologiju, već smo mi ono što jesmo zbog toga što smo rođeni kao tehnološki proizvod! Poimanje nas samih kao individualiziranih subjekata, osoba sa slobodnom voljom (da biramo što ćemo kupiti) nastalo je upravo onda kada je industrija otpočela s masovnom serijskom proizvodnjom još u 19. stoljeću.

Pri tome smatramo kako smo u potpunosti odvojeni od tehnologije – za nas, to su uređaji koji nam služe za zadovoljavanje vlastitih i individualnih „želja i potreba“, a mi smo uvijek savršeno svjesni sebe i onoga što trebamo i želimo, neovisno o njoj. To je temeljno načelo modernog građanskog društva, nastalog na temeljima francuske Revolucije i prosvjetiteljstva, utopije o slobodnom čovjeku koji bira svoje „ja“ – i ujedno najveća zabluda. Napredak i inovacija tehničkih uređaja temeljne su vrijednosti tehnoznanstvenog doba, i nikakva alternativa tome ne dolazi u obzir. Pri tome ne vidimo koliko duboko zapadamo u mistiku i fanatizam. Srednjovjekovna duhovnost i mistika još uvijek žive u nama latentno, danas lukavije nego ikada prije.

Ovdje dolaLajk do ključne točke. Industrija koja se fokusira na poimanju tehnologije kao instrumenta zadovoljenja potreba i želja, s vrlo primitivnim shvaćanjem proizvoda kao uporabnog predmeta ili uređaja koji je „upakiran“ u oku ugodnu vanjštinu, vrlo je slabašna industrija. S druge strane, samo ona industrija koja shvaća da je temeljni proizvod čovjek, a ne uporabni predmet ili uređaj – koji su pak samo alati pretvaranja čovjeka u proizvod – to je „visokooktanska“ industrija, ona koja mijenja lice svijeta. Zadnja industrija koja je to napravila imala je lice Applea.

Zbog toga može vam se učiniti da je ova kolumna iz nekog razloga pretežito usmjerena na Apple. Netočno. Umjesto toga, usmjerena je na ono u centru tehnološkog svijeta, na njegove osnovne diskurse, koji oblikuju svijet potrošačke tehnologije. Svakako, fenomen društvenih mreža zaslužuje svoje poglavlje, ali kako su do sada stvari stajale, Apple je čvrsto stajao na tom centralnom mjestu zadnjih nekoliko godina.

Čvrsto vjerujem kako će ova godina biti istinski drukčija. Jer carstvo Applea se raspada, a 2012. godina bila je upravo u tom znaku, posebice njezin zadnji kvatral. Na neki način, kao da je bilo riječ o proreknutom smaku svijeta. U informatičkoj industriji, on se na neki način već dogodio. Problem je samo u tome što smo očekivali spektakularan prasak. On je izostao, ali geografska slika najvećih snaga u industriji sada je izmijenjena. Nekadašnji nedodirljivi vođe na pragu su propasti, postojeće vođe bore se za obranu titule, novi lideri nameću se brutalnom silinom, a mnoštvo novih igrača čeka na svoju priliku za tržišni udio.

Najrecentniji holivudski film katastrofe njemačkog redatelja Rolanda Emmericha, 2012, prikazuje u svojoj završnoj sceni vrlo indikativnu vizualnu analogiju s navedenim stanjem. Nakon devastirajućeg užasa koji je mjesecima upravo kroz drugu polovicu 2012. godine harao svijetom zbog pomahnitalog Sunčevog neutrina, preživljava samo nekolicina ljudi koji su se uspjeli ukrcati na tri spasonosne arke. Nakon „smirivanja“ kataklizme, prvi sunčani dan godine 0001., otkriva potpuno izmjenjen svijet – kontinenti su razmješteni, vrhovi su postali nove doline, a doline novi vrhovi.  Nije li to upravo ono što se dogodilo u svijetu informatičke industrije?

Turbulentna 2012. bila je označena zamjenom uloga Applea i Samsunga. Razlog koji leži ispod tog procesa je manijakalno zazivanje i opsesija „inovacijama“, a ta riječ vrlo lako bi mogla biti IT pojam godine. Svakako jedan od besmislenijih pojmova u zadnje vrijeme, koji se reproducira u beskraj bez ikakvog pokrića, a koji je postao sveto pravilo onoga što „vrijedi“. Zbog toga, Apple je postao omražen i „neinovativan“, a Samsung preuzeo fanatičnu religioznu auru vrhunaravnog arbitra „napretka“. Valja primjetiti da namjerno ne koristim ime Google, već upravo Samsung. Ove godine svi bi se trebali zapitati tko je zapravo omogućio taj prodoran uspjeh Android platforme i koliko to potencijalnih poteškoća predstavlja za sam Google.

Ta zamjena uloga, pri čemu je religiozni fanatizam maksimalno očuvan, najveći je događaj 2012. godine. Mnogi se sa mnom neće složiti, jer ipak mnogo toga drugog se dogodilo na toj fronti. No, od Danā D informatičke industrije, koje sam najavljivao ujesen, nije bilo toliko spektakla koliko je djelovalo na prvi pogled. Nokia je, istina, dvostruko uvećala svoju prisutnost na tržištu pametnih telefona agresivnim marketingom i inovativnim tehnologijama, no to i dalje znači da je gotovo zanemariva u odnosu na tržišne lidere. Microsoft čini se također nije imao previše uspjeha sa svojim tabletima i novom generacijom Windowsa. U najbolju ruku, ti proizvodi dočekani su ravnodušno, u pozitivnoj nuli. Sumnjam da će to biti dovoljno za ono što su htjeli postići.

Ni mnogi drugi, unatoč ekstremnim naporima, nisu bolje prošli. A takav scenariji očekuje nas i ove godine u još očiglednijoj formi. Čeka nas čitava hrpa novih operativnih sustava – Jolla Sailfish, Tizen,  Ubuntu, Firefox, BlackBerry 10… svi oni misle da nešto mogu promijeniti do razine koja će ih održavati na životu. No ta razina je zapravo maksimalna razina, ona koju ne mogu ni u snu postići. Jer danas je sve u grandioznim ekosustavima na planetarnoj razini. A oni su rezervirani samo za najjače sile, koje su takvima postale zahvaljujući slijedu događaja izvan njihove direktne kontrole.

Sve će se sve više i više rješavati velikim akvizicijama, stapanjima i suradnjama s jedne strane, i tužbama i parazitiranju s druge strane. Kompanije će se sve više i više morati snalaziti u ekonomskoj politici, a sve manje u onome što proizvode. Time će se bjelodano prikazati prava narav kompanija – da zapravo nikada ne mare za korisnike. Ako mene pitate, to je uvijek kardinalna pogreška. Jer ako želite nekoga izrabljivati, ako je potrošač vaš istinski proizvod, a vaši proizvodi zapravo alat kojim to postižete, onda morate imati respekta prema njemu; morate za njega u neku ruku mariti. Makar mariti za njega u smislu da shvatite kako ga iskoristiti, kao što je to napravio svojedobno Apple, kreirajući upravo „humane“ naprave koje „jednostavno rade“, stvarajući nove želje i potrebe umjetnim procedurama.

Istini za volju, danas nije baš u redu ni tražiti neke nove inovacije i uzbudljive proizvode od tih kompanija. Mobilna industrija, koja je danas de facto glavno lice potrošačke informatičke industrije, dosegla je svoju paradigmatsku granicu, asimptotsku točku konvergencije, i mogućnost novog događaja, revolucionarnog događaja, više ne postoji. Revolucija, koju je 2007. pokrenuo Apple, sada je stabilizirani, prihvaćeni poredak tehnološkog svijeta. Taj efekt nikako nije ovisan o tehnološkim inovacijama kao takvim, već ustroju kulturnog i društvenog svijeta. Zbog toga, nijedna kompanija još neko vrijeme, ili zasigurno u ovoj, pa i slijedećoj godini, neće moći kreirati nešto istinski revolucionarno u tom pogledu. Dakako, obasipat će nas svako malo s novim „revolucionarnim“ tehnološkim inovacijama u najboljoj maniri poput Nokiine PureView tehnologije, ali to neće nikako pokretati dojam da se neka promjena događa, te će naša žeđ za Novim i dalje ostajati neutažena. Sve što će nam Industrija pružati će biti zapravo evolutivna i kvantitativna „poboljšanja“ onog postojećeg, često do razine apsurda. Veći ekrani, veće rezolucije, jače baterije, tanji profili, bolje kamere, veće brzine, brži softver, povećanje broja aplikacija itd. Sve ono što postaje, nakon izvjesnog vremena, dosadno i naporno.

Sada dolaLajk do osnovnog problema. Potrošači su izrazito nezahvalni. A karakterno su poput proždrljivog grabežljivca. Svaki dan su gladni Novoga, i kad to dobiju, odbace ga prije samog korištenja, zahtjevajući novo Novo. Tako su, doduše, odgojeni.

Sudbina svake kompanije ovisi o tome koliko će učestalo moći grabežljivcima bacati novo „meso“. Fraza „jednostavno radi“ zapravo nikad nije upalila, jer grabežljivce sama korisnost zapravo ne zanima.

Stoga, idemo malo o Samsungu. Taj bezlični stroj za hiperprodukciju hrani se na samim grabežljivcima, kreirajući metodom brutalne sile netrpeljivost prema Appleu i nabacajući Novo svaki dan u krajnje megalomanskim, slabo promišljenim uređajima. Metoda nabacivanja novih „više, jače, veće“ proizvoda linearna je i silovita metoda istrebljivanja konkurencije, koji izjeda njegov korpus poput virusne infekcije. Kada god Konkurencija nešto napravi, evo ga i Samsung sa svojim bržim, jačim, većim. I za to uvijek biva nagrađen gromoglasnim pljeskom od strane zabrinjavajućeg broja novih fanatika, koji osuđuju one „stare“ zbog, zamislite, podlijeganja trendovima. Možda je zapravo konglomerat Samsung fanatika isti onaj nekadašnji konglomerat Apple fanatika. Jer metode teroriziranja su iste, samo je ime promijenjeno. Uostalom, ako malo bolje pogledate, čak su i estradne zvijezde prešle na SIII. Zasigurno zato što se vole baviti tehnologijom.

U autentičnoj azijskoj maniri, južnokorejski div zapravo ne zna što bi bez svoje vječne iNspiracije. Moje glavno pitanje za 2013. godinu će zbog navedenog možda mnogima biti čudno:

Što će Samsung kreirati nakon što Apple postane irelevantan? Još više povećati ekran? Još više procesorskih jezgri implementirati? Još više tehnologija ugurati? Još jaču bateriju priključiti? Još  drukčiji školski dizajn utjeloviti?

Sve će to naposljetku postati krajnje irelevantno, jer jedini razlog zašto je danas (još uvijek) relevantno je zato što se odvija kao opozicija Appleu. I što ćemo nakon toga? Prozvati i Samsung neinovativnim? Ili će promijeniti objekt fiksacije? Ali koga će tada Samsung slijediti? Možda Nokiu i njihove inovacije? Ostaje da vidimo.

Isto tako ostaje da vidimo planira li Samsung kanibalizirati svoju Galaxy S seriju novom Note perjanicom, u procesu koji je već neslužbeno započeo. Taj proces reverzibilna je pretvorba mobilne industrije u informatičku (post post-PC era, gdje mobilni Android uređaj postaje sve sličniji desktop računalu (multi-window, S-Pen… što je slijedeće – tipkovnica, miš i 24“ ekran?).  S druge strane, Microsoft očajnički provodi svoj apsurdni preokret PC-a u post-PC tako da ostane PC, jasno pokazujući da se radi o proizvodima s problemom „spolnog“ identiteta.

Sve u svemu, čeka nas vrlo dosadna i apatična godina. Ništa revolucionarno ne može se dogoditi, kompanije više neće riskirati već ići na sigurno, biti će više pravnih procesa nego onih proizvodnje zanimljivih gadgeta. Unatoč novim igračima koji pompozno najavljuju svoj ulazak u arenu, svi potajice sumnjamo da se išta značajno može dogoditi, a u jedno možemo biti sigurni – Samsung će vladati kao nekada Nokia – nevidljiv, nedodirljiv, sveprisutan. Jer oni ne znaju što bi zapravo trebali napraviti, osim ugledati se na druge. Čak i da Apple krene s novom riskantnom inicijativom, poput daljnje diverzifikacije tržišta u vidu iPhonea Mini/Maxi, trebati će više od godine da se to „primi“ u društvenu svijest kao nešto superiorno, jer treba obrisati gorko sjećanje na pet redova ikonica i Apple Maps. U tome svemu, mi potrošači morati ćemo se odlučivati na polovična rješenja, razapeti između nekoliko međusobno isključujućih ekosustava, i u konačnici nećemo znati što zapravo želimo kupiti i s čime se identificirati.

Identificirati? Da, vlasništvo i identifikacija kroz proizvod je dodana vrijednost robe, i zrcalo naše osobnosti. Vraćamo se početnoj postavci. Mi jesmo tehnologija, u smislu proizvoda kao produkta tehnologije. Stoga je vrlo naivno vjerovati da ona samo nama služi. Umjesto toga, mi služimo njoj. Odmak od zamke industrije kroz mit o napretku i inovaciji moguć je samo kroz promišljanje na elementarnijoj razini. Upravo na toj razini možemo kontemplirati „tehnozofski“. Razumijevanje logike industrije koja leži iza svih tih svjetlucavih gadgeta ključna je u formaciji ispravnog viđenja proizvoda, i jasno razlikovanje onoga što koristimo od onoga što koristi nas. I zato vas pozivam da, unatoč neatraktivnosti i izostanku adrenalina, prigrlite apatiju i dosadu tehnološkog svijeta 2013. godine, odreknete se ovisnosti o „inovacijama“, nabavite si pošteni uređaj (kojih će sva sreća biti napretek) i posvetite se sebi. Kada prestane biti važno koji uređaj koristimo, tek onda ga zaista koristimo.

Oznake: Apple, Facebook, Google, Microsoft, nauka, Tehno, Tehnologija, Twitter, Windows

O autoru

Lajk "Mi ćemo Vam ponuditi jednostavnost u svijetu složenosti"

Povezani tekstovi

Šta je zapravo ubilo dinosauruse? →

Mreža ljubavi: nalazi se u mozgu, a ne u srcu →

iMadeface dnevno preuzme 700.000 korisnika, stiže i iPad, Amazon, Android te iPhone Pro verzija →

Valve otpušta ljude, no Gabe Newell potvrdio – „rad na svim projektima nastavlja se i dalje“ →

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ime *

E-pošta *

Veb mesto

Komentar

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>